zvonili ste milorde

24.10.2013., četvrtak

samo sitnice

evo i mene....u nedostatku prijatelja al onih pravih vec duze vremena razgovaram s papiricima koje uporno bacam u kos.i onda mi sine da poneke stvari u njima nisu bile vrjedne bacanja.a nemam ih s kime podjeliti.zivim u kuci punoj ljudi tj.tri tinejdera i suprug a vecinu vremena sam sama.znam da nisam jedina.ima vas sigurno vise.odjednom sam visak u necemu sto stvaram vec dvadeset godina a u isto vrijeme postajem svjesna sebe bez onog mama....
totalno sam zbunjena sa svojih dosta godina ja nemam pojma ko sam,postajem svjesna da ponekad moram bit tu za sebe ne samo za ostale.....onda uzimam papiriceotudila sam se od ljudi namjerno ....osjecam ljudsku energiju u zraku a najcesci osjecaj koji mi se vraca je zlo i zavist...to mi ne treba ali ...



ja sam osoba koja se udala maloljetna i dosta brzo sam prestala vjerovat u ljubav izmedu muskarca i zene ne nemam zlocestog muza ali jednostavno ne osjecam ono nesto.vec smo toliko dugo zajedno da sam zaboravila one prve dane.........

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.